Prvi i za sada jedini dokumentarni film na području bioenergije “Valcer nadanja” snimio je jedan od najpoznatijih režisera dokumentarnog filma MILAN BELEGIŠANIN.
U njegovom filmu zabeležene su sudbine već dugo bolesnih i otpisanih pacijenata među kojima i RADMILE MILOSAVLJEVIĆ iz Male Ivanče, kod Beograda, koja je posle petnaest godina teške pokretljivosti i godinu dana nepokretnosti odigrala svoj VALCER NADANJA SA SVOJIM SPASITELJEM. O prvom sustetu sa Dr Tasićem, kao i razlozima koji su ga naveli na snimanje ovog filma, gospodin Belegišanin kaže:
Ono što radi Jovan Tasić je, po mojoj proceni, na nekoj ivici žileta. Prvi put sam, kad je reč o njegovim terapijama, prisustvovao nečim konkretnim.
Tasićeva veličina je u tome što poklanja nadu ljudima. Naravno, ponekad nije u situaciji da svima pomogne. Kod njega su, međutim, dolazili ljudi koji su odigravali neke svoje „valcere”. Sticajem okolnosti imao sam priliku da se sretnem sa raznoraznim vidovnjacima, isceliteljima, bioenergetičarima... Zašto govorim da je ono što radi Jovan Tasić na „ivici žileta”? Svaki čovek gradi svoju sudbinu, duhovnu i materijalnu, na nesreći ljudi, i uvek mu se vrati, kad-tad. Nikad Bog neće, međutim, oprostiti što je neko na tuđoj nesreći bilo šta zarađivao.
Jovan Tasić je jedan od retkih kod koga sam baš u detalje gledao šta radi. Čak je i meni pomogao kad sam imao probleme sa sinusima. Strašno je kad uđete u prostor od nekoliko kvadratnih metara i vidite kumulaciju ljudske nesreće. Tamo gde je Tasić radio, u njegovim ordinacijama, do te mere je bila kumulacija nesreće, bolesti da, u trenutku kad neko izađe iz tih svetlosnih šalukatri, kad odigra valcer, čovek tek onda vidi koliko ima nade za mnoge bolesti.
Film „Valcer nadanja” nije toliko o Jovanu Tasiću koliko o ljudskoj muci i nesreći, o nekom lepom providu. Dobro je što postoje ovakvi ljudi i kamo sreće da se načini amalgan onih koji u ovoj oblasti uspevaju.
Ono što rade istinski bioenergetičari je, u stvari, prisustvovanje nekoj - tajni. Gledao sam, takođe, situaciju kad žena od šezdeset godina pravi „most” kakav ne verujem da bi mogao da uradi i jedan svršeni student DIF-a. Sa 30 santimetara od poda, kome „teži” teme, žena ostane nekoliko minuta u tom stanju.