Anđela je naše treće dete, imamo još dve kćerke od kojih jedna ima 12godina ,a druga 8 godina i obe su hvala Bogu zdrave i prave i jako napredna deca, kaže otac Predrag. Rođena je potpuno normalno, sve je bilo uredu i u trudnoći i na
porođaju. Dete se normalno razvijalo do svojih tri ipo meseca.Sa tri ipo meseca smo je odveli u Dom zdravlja u Despotovac gde živimo, tačnije 18aprila 2003 godine da primi vakcinu. Posle te primljene vakcine ,sutra dan se desila prva kriza svesti. Dete smo nakon par dana odveli u Ćupriju u hitni službu. Tamo je dežurna doktorica uradila neki simulantni pregled. kao nečuje, ne reaguje, nezna šta se desilo, onda nam je ona zakazala pregled kod dečijeg neurologa u Ćupriju. S obzirom da je taj pregled bio zakazan za neke dve sedmice od tadašnjeg dana, mi nismo mogli da čekamo tako da smo hitno otišli u naš dispanzer i tražili uput za Beograd.
Odveli smo Anđelu u Beograd krajem marta. Otišli smo u Tiršovu na neurologiju izvršen je prvi pregled, s obzirom da nije bilo mesta čekali smona hospitalizaciju do 14. aprila. Anđela je prvi put hospitalizovana 14. aprila onda je počelo ispitivanje analize, nagađali su ovako-onako, jedna terapija-druga terapija, treća .......
Anđela je pila osam vrsta terapija i to EFTIL, SABRIT, LAMIKTAL, RIVOTRIL... kad smo došli u CENTAR TASIĆ Bila je na Topamaksu i ništa od toga nije dalo rezultate, bilo je sve gore. Ona se lečila, i leči se još uvek kod zvanične medicine, međutim od tih terapija ništa, iako ih je redovno pila. A onda smo 20.avgusta 2004 godine došli prvi put kod dr.Tasića.
Dr.Tasić nas je primio ,posle prve terapije ja sam ga pitao Šta? Kako? Ima li nade za naše dete?
On je rekao da za Anđelu ima nade, da treba upornost i dosta rada. Anđela je tada bila sva hipotonična, sa 30 do 40 napada dnevno, znači imala je potpunu hipotoniju mišića, nije držala glavu uopšte, nije sedela.
Posle duple terapije koje smo imali kod dr.Tasića ona je počela da se okreće, napadi su se razredili i kompletno je bila bolja što nam je dalo nadu da nastavimo.
Posle prve i druge terapije Anđela je imala snimanje na klinici u Beogradu.
Snimak je pokazao jako veliko poboljšanje, obzirom da je tad bila totalna dizritmija mozga uopšte.
A šestog maja 2007godine Anđela je prohodala, stala je na noge. To je bio naš veliki san da Anđela stane na svoje noge, pošto je zvanična medicina digla ruke od nje. Ona sada hoda, koristi svoje ruke, izgovara par reči i puno je bolja psihički.